Rekonzervatorski radovi na starohrvatskim brodovima iz Nina - 1. dio

Zahvaljujući financijskim sredstvima Ministarstva kulture, Odjel konzerviranja i restauriranja Međunarodnog centra za podvodnu arheologiju već treću godinu zaredom provodi proces rekonzerviranja dva starohrvatska drvena broda iz Nina, poznatih pod nazivom Condura Croatica (kondura) i datiranim u kraj 11. st. Kondure su 1960.-ih godina otkrivene u podmorju Ninskog zaljeva, na njima su provedena arheološka istraživanja te su izvađene iz mora pod vodstvom pok. prof. dr. sc. Zdenka Brusića. U narednim godinama uslijedio je postupak konzerviranja i restauriranja brodova PEG metodom u Arheološkom muzeju u Zadru koji je vodio Božidar Vilhar, a od kraja 1980.-ih godina kondure su izložene u dvorani Muzeja ninskih starina. S obzirom na osjetljivost drvene građe te nepovoljne mikroklimatske uvjete u kojima su brodovi smješteni vrlo brzo nakon provedenog konzervatorskog postupka zamijećene su degradacijske promjene na drvenoj građi. Analiza uzročnika propadanja provedena 2010. godine pokazala je prisutnost željezovog sulfida odnosno pirita unutar strukture drveta brodske konstrukcije. Višegodišnje izlaganje brodskih konstrukcija nepovoljnim mikroklimatskim uvjetima u kombinaciji s velikim količinama korištenog polietilen glikola u konzervatorskom postupku izazvalo je njegovu ubrzanu oksidaciju. Oksidacijom pirita nastali su hidrolizirani željezovi sulfati (melanterit, rozenit) vidljivi u obliku velike količine formiranog praha na brodskim konstrukcijama te sulfatna kiselina koja prodire u strukturu drveta i zakiseljava drvenu građu što u konačnici dovodi do ubrzanog kemijskog i fizičkog razaranja drvene građe.

Proces rekonzerviranja započeo je 2016. godine elaboriranjem dokumentacije o ranije provedenim arheološkim i konzervatorsko-restauratorskim radovima te postojećeg stanja brodova i novih analiza provedenih u svrhu isključivanja prisutnosti novih uzročnika propadanja. Brodovi su nacrtno dokumentirani te je izrađen i 3D model brodova. Unutar elaborata iznesen je i plan budućih rekonzervatorskih radova po fazama u trajanju od siječnja 2017. do prosinca 2021. godine uz mogućnost produljenja radova do 2023. godine u slučaju nepredviđenih okolnosti.

Prva faza rekonzervatorskih radova uključivala je preliminarno čišćenje brodova i uklanjanje viška impregnacijskog sredstva te je uspješno provedena na oba broda tijekom 2017. godine. Preliminarno čišćenje podrazumijevalo je uklanjanje svih vidljivih nečistoća, tj. nakupljenih površinskih nečistoća kao što su čestice prašine, pijeska te nečistoća nastalih uslijed djelovanja kukaca (paučina, jajašca) i formiranog praha (bijelog, žutog, sivog) odnosno vidljivog produkta oksidacije pirita (melanterit, rozenit) upotrebom usisivača te raznih kisteva i četkica. Uklanjanje impregnacijskog sredstva polietilen glikola s površine brodske konstrukcije, korištenog u ranijem konzervatorsko-restauratorskom postupku kao površinska zaštita, vršilo se topljenjem premaza upotrebom pištolja na vrući zrak i uklanjanjem istog raznim špatulicama i upojnim papirom. U ovoj fazi provedana je i analiza drvene građe na prisutnost kiseline u suradnji s restauratoricom Sophie Fierro-Mircovich iz konzervator-restauratorske radionice ARC-Nucléart, Grenoble, Francuska. Ustanovljena je kiselost drvene građe na mjestima gdje su nekad bili željezni elementi odnosno čavli, korišteni za spajanje oplate i rebara pri samoj izgradnji brodova. Na oplati brodova ta kisela mjesta su bila vidljiva kao kružni otvori ili rupe promjera od oko 1 cm, a na rebrima kao široke i duboke pukotine.

Uklanjanjem polietilen glikola s površine brodske konstrukcije otkrili su se detalji poput same konstrukcije broda, odnosno način slaganja drvene građe te izgled rebara i oplate broda, zatim položaj željeznih elemenata i drvenih klinova, metalne poveznice kojima su se međusobno povezivali drveni dijelovi u cjelinu kao i način zapunjavanja šupljina. Novootkriveni detalji dokumentirani su na nacrtnu dokumentaciju iz 2016. godine čime su ujedno i započeli radovi u 2018. godini. Rekonzervatorska faza u 2018. godini uključivala je čišćenje i uklanjanje kiselih dijelova drvene građe i drugih produkata oksidacije pirita. Svaki vidljivi kružni otvor oplate i svaka pukotina rebara provjeravala se na prisutnost kiseline pomoću demineralizirane vode i univerzalnog lakmus papira koji je u slučaju u prisutnosti kiseline mijenjao tamnožutu boju u crvenu. Mehanički su uklonjeni kiseli dijelovi drveta na oplati i rebrima uz pomoć električnog dlijeta, ručnih dlijeta polukružnog profila i skalpela različitih veličina. Sama faza detaljnog čišćenja završena je čišćenjem površine svakog elementa drvene građe etilnim alkoholom čime je uklonjen neželjeni sjaj i masna površinska tekstura, a drvu vraćen prirodniji izgled. Očišćen je jedan brod u cijelosti i veći dio oplate drugog broda. Čišćenje rebara i ostatka oplate drugog broda nastaviti će se u 2019. godini.

Budući da se pojedinačno čistio svaki dio brodske konstrukcije, paralelno se vršilo i uklanjanje metalnih poveznica i smjese polietilen glikola, kudelje, pijeska i piljevine korištene za popunjavanje šupljina u prijašnjem konzervatorsko-restauratorskom postupku, a čija je zamjena nekim od odgovarajućih materijala (araldit, balsit, balsa drvo) predviđena rekonzervatorskim planom. Ovaj postupak doveo je do nemogućnosti jednostavnog vraćanja manjih dijelova brodske konstrukcije na stvarne pozicije te su isti privremeno fiksirani na tanku podlogu od polistirola (stiropora) pomoću tanke savitljive inox žice i na taj način vraćeni u izvorni položaj unutar brodske konstrukcije do faze međusobnog spajanja dijelova brodske konstrukcije u cjelinu. Radi bolje dokumentacije rebara, ista su i nacrtno dokumentirana, tlocrt i bokocrt, u realnoj veličini na prozirnoj polipropilenskoj podlozi, dodatno zaštićena i fiksirana u cjelinu zamatanjem s prijanjajućom prozirnom folijom te kao takva privremeno vraćena na oplate brodova.

U godinama koje slijede planirano je provesti i ostale faze rekonzervatorskog plana poput međusobnog spajanja dijelova brodske konstrukcije u cjelinu, integriranje šupljina nastalih pri čišćenju i uklanjanju kiselih dijelova drvene građe te toniranje integracija na oba broda.

Provođenje rekonzervatorskih radova do kraja samo je jedan od segmenta u očuvanju i zaštiti ovog jedinstvenog kulturnog dobra. Očekivani rezultati rekonzervatorskih radova su poboljšanje brodske konstrukcije i novi vizualni identitet brodova dok je za maksimalno usporavanje procesa degradacije drvene građe ključna uspostava odgovarajućih i stabilnih mikroklimatskih uvjeta. Uspostavom stabilnih mikroklimatskih uvjeta minimalizirat će se brzina reakcije oksidacije pirita, a time i maksimalno usporiti proces degradacije drvene građe ninskih brodova. Stoga je potpuna sanacija izložbenog prostora neophodna, u protivnom s istim problemima suočit ćemo se vrlo brzo u skoroj budućnosti.

Anita Jelić