Rekonzervatorski radovi na starohrvatskim brodovima iz Nina - 1. dioZahvaljujući financijskim sredstvima Ministarstva kulture, Odjel konzerviranja i restauriranja Međunarodnog centra za podvodnu arheologiju već treću godinu zaredom provodi proces rekonzerviranja dva starohrvatska drvena broda iz Nina, poznatih pod nazivom Condura Croatica (kondura) i datiranim u kraj 11. st. Kondure su 1960.-ih godina otkrivene u podmorju Ninskog zaljeva, na njima su provedena arheološka istraživanja te su izvađene iz mora pod vodstvom pok. prof. dr. sc. Zdenka Brusića. U narednim godinama uslijedio je postupak konzerviranja i restauriranja brodova PEG metodom u Arheološkom muzeju u Zadru koji je vodio Božidar Vilhar, a od kraja 1980.-ih godina kondure su izložene u dvorani Muzeja ninskih starina. S obzirom na osjetljivost drvene građe te nepovoljne mikroklimatske uvjete u kojima su brodovi smješteni vrlo brzo nakon provedenog konzervatorskog postupka zamijećene su degradacijske promjene na drvenoj građi. Analiza uzročnika propadanja provedena 2010. godine pokazala je prisutnost željezovog sulfida odnosno pirita unutar strukture drveta brodske konstrukcije. Višegodišnje izlaganje brodskih konstrukcija nepovoljnim mikroklimatskim uvjetima u kombinaciji s velikim količinama korištenog polietilen glikola u konzervatorskom postupku izazvalo je njegovu ubrzanu oksidaciju. Oksidacijom pirita nastali su hidrolizirani željezovi sulfati (melanterit, rozenit) vidljivi u obliku velike količine formiranog praha na brodskim konstrukcijama te sulfatna kiselina koja prodire u strukturu drveta i zakiseljava drvenu građu što u konačnici dovodi do ubrzanog kemijskog i fizičkog razaranja drvene građe.
Prva faza rekonzervatorskih radova uključivala je preliminarno čišćenje brodova i uklanjanje viška impregnacijskog sredstva te je uspješno provedena na oba broda tijekom 2017. godine. Preliminarno čišćenje podrazumijevalo je uklanjanje svih vidljivih nečistoća, tj. nakupljenih površinskih nečistoća kao što su čestice prašine, pijeska te nečistoća nastalih uslijed djelovanja kukaca (paučina, jajašca) i formiranog praha (bijelog, žutog, sivog) odnosno vidljivog produkta oksidacije pirita (melanterit, rozenit) upotrebom usisivača te raznih kisteva i četkica. Uklanjanje impregnacijskog sredstva polietilen glikola s površine brodske konstrukcije, korištenog u ranijem konzervatorsko-restauratorskom postupku kao površinska zaštita, vršilo se topljenjem premaza upotrebom pištolja na vrući zrak i uklanjanjem istog raznim špatulicama i upojnim papirom. U ovoj fazi provedana je i analiza drvene građe na prisutnost kiseline u suradnji s restauratoricom Sophie Fierro-Mircovich iz konzervator-restauratorske radionice ARC-Nucléart, Grenoble, Francuska. Ustanovljena je kiselost drvene građe na mjestima gdje su nekad bili željezni elementi odnosno čavli, korišteni za spajanje oplate i rebara pri samoj izgradnji brodova. Na oplati brodova ta kisela mjesta su bila vidljiva kao kružni otvori ili rupe promjera od oko 1 cm, a na rebrima kao široke i duboke pukotine.
U godinama koje slijede planirano je provesti i ostale faze rekonzervatorskog plana poput međusobnog spajanja dijelova brodske konstrukcije u cjelinu, integriranje šupljina nastalih pri čišćenju i uklanjanju kiselih dijelova drvene građe te toniranje integracija na oba broda. Provođenje rekonzervatorskih radova do kraja samo je jedan od segmenta u očuvanju i zaštiti ovog jedinstvenog kulturnog dobra. Očekivani rezultati rekonzervatorskih radova su poboljšanje brodske konstrukcije i novi vizualni identitet brodova dok je za maksimalno usporavanje procesa degradacije drvene građe ključna uspostava odgovarajućih i stabilnih mikroklimatskih uvjeta. Uspostavom stabilnih mikroklimatskih uvjeta minimalizirat će se brzina reakcije oksidacije pirita, a time i maksimalno usporiti proces degradacije drvene građe ninskih brodova. Stoga je potpuna sanacija izložbenog prostora neophodna, u protivnom s istim problemima suočit ćemo se vrlo brzo u skoroj budućnosti.
Anita Jelić |