Konzerviranje i restauriranje keramičkih amfora s podvodnog nalazišta kod rta Glavina na otoku Rabu

U travnju 2015. g. stručni tim konzervatora - restauratora Međunarodnog centra za podvodnu arheologiju u Zadru preuzeo je keramičke amfore iz depoa Pučkog učilišta na Rabu. Projekt konzerviranja i restauriranja amfore s Raba financiran je sredstvima Ministarstva kulture RH, Primorsko-goranske županije i Grada Raba. Riječ je o 52 keramička nalaza, odnosno o keramičkim ulomcima i cjelovitim amforama tipa Lamboglia 2 koje se datiraju u razdoblje između 2. i 1. st. pr. Kr., a najčešće su služile za prijevoz vina. Amfore su pronađene i izvađene iz mora 1970. godine, a od tada stoje pohranjene u depou Pučkog učilišta u Rabu bez prethodno provedenog postupka desalinizacije. Gotovo pola stoljeća kasnije, nedesalinizirane i pohranjene u vlažnom prostoru,  amfore nalazimo  u vrlo lošem stanju. Preliminarnim istraživanjima utvrdilo se stanje zaprimljenih predmeta i određen je tijek konzervatorsko-restauratorskog postupka.

Zatečeno stanje predmeta u konzervatorsko–restauratorskom smislu bilo je vrlo loše. Na predmetima su vidljiva mnogobrojna oštećenja uzrokovana prisutnošću topivih soli: osipanje površine keramike, prisutnost kristala soli na površini i u presjeku keramike, listanje stijenki keramike te prisutnost mnogobrojnih pukotina; površina amfora prekrivena je kalcitnim naslagama i ostacima morskih organizama, a dvije amfore u potpunosti su bile ispunjene morskim sedimentom. Amfore su podvrgnute preliminarnom čišćenju četkanjem i ispiranjem tekućom vodom kako bi se uklonile lako uklonjive nečistoće. Na isti su način ispražnjene sedimentom ispunjene amfore. Nakon čišćenja amfore su položene u ranije pripremljen plastični bazen s vodovodnom vodom.

Proces desalinizacije započeo je odmah po zaprimanju predmeta potapanjem predmeta s pripadajućim signaturama u bazen s vodovodnom vodom. Voda se u bazenima mijenjala u prosjeku svakih 4 do 5 tjedana. Prije svake izmjene mjerena je količina  izlučenih soli iz predmeta određivanjem koncentracije klorida. Proces desalinizacije započeo je 09. 04. 2015., a završio je 22. 08. 2016. g. te je u tom vremenskom razdoblju izvršeno 13 promjena vode.

Da bi se pospješio postupak desalinizacije, veći dio sedimenta je uklonjen mehaničkim čišćenjem uz pomoć skalpela, četkica i pneumatskih dlijeta. Čišćenje je potpomognuto kemijskim postupkom omekšavanja naslaga oblogama otopine soli EDTA te popraćeno ispiranjem u destiliranoj vodi.

Očišćeni predmeti posušeni su na zraku te potom konsolidirani potapanjem u 4% otopinu akrilne disperzije u destiliranoj vodi. Mjesta na kojima se keramika listala te posebice pukotine, učvršćena su injektiranjem reverzibilnim ljepilom za arheološku keramiku. Među mnogobrojnim ulomcima bilo je više odlomljenih ručki ili drugih manjih odlomljenih dijelova koji su se u većoj mjeri mogli pripojiti sačuvanim predmetima. Pojedine amfore su bile razlomljene na veliki broj ulomaka te se pristupilo sortiranju i slaganju istih.

Nakon utvrđivanja točne pozicije, ulomci su preliminarno spajani papirnatom trakom te potom trajno ljepilom za keramiku. Pojedina mjesta, gdje je kontakt među ulomcima bio oslabljen, učvršćena su s unutrašnje strane staklenom tkaninom premazanom spomenutim ljepilom. Veći i teži ulomci spajani su dvokomponentnom epoksidnom smolom. Amfore su djelomično ili u potpunosti integrirane alabaster gipsom koji je fino obrađen te potom obojan akrilnim bojama u odgovarajuću boju.

Izrađena je foto i pisana dokumentacija o zatečenom stanju, provedenim konzervatorsko-restauratorskim postupcima i završnom stanju nakon radova. Od 52 keramička ulomka, nakon konzervatorsko-restauratorskih radova, zaokruženo je ukupno 11 u većoj mjeri sačuvanih amfora, 13 polovično sačuvanih amfora, četiri grla amfora, jedno dno amfore i tri samostalna ulomka. Predmeti su uspješno desalinizirani i sklopljeni u cjeline čime im je osigurana stabilnost te uz čuvanje u preporučenim atmosferskim uvjetima, produžen životni vijek.

Martina Ćurković Madiraca